AI pismenost i Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji: što firma mora imati

Većina rasprave o Aktu EU-a o umjetnoj inteligenciji vrti se oko visokorizičnih sustava, pa mnoge firme zaključe da ih se propis ne tiče. Za tvrtku od pet ili petnaest ljudi koja koristi ChatGPT i chatbot na stranici, relevantna je jedna kraća odredba — članak 4. i obveza AI pismenosti.

Akt (Uredba EU 2024/1689) stupio je na snagu 1. kolovoza 2024. i primjenjuje se u fazama. Bitna je razlika između dvije uloge: dobavljača, koji AI sustav razvija i stavlja na tržište, i korisnika sustava, koji ga koristi u vlastitom poslovanju. Gotovo sve male i srednje hrvatske firme spadaju u drugu kategoriju — i za njih je najvažnija obveza upravo AI pismenost.

Vremenski okvir primjene

Ovo su datumi koje je korisno imati u glavi:

2. veljače 2025. — počinju se primjenjivati opće odredbe i obveza AI pismenosti (članak 4.), zajedno sa zabranama pojedinih praksi iz članka 5.
2. kolovoza 2025. — primjenjuju se pravila za modele opće namjene, uspostavlja se upravljačka struktura, a države članice imenuju nadležna tijela i donose propise o kaznama.
2. kolovoza 2026. — primjenjuje se većina preostalih pravila, uključujući obveze transparentnosti, i počinje nadzor nad primjenom.

U tijeku je i zakonodavni paket kojim se dio rokova za visokorizične sustave odgađa. Obveza AI pismenosti tom se raspravom ne mijenja — na snazi je od veljače 2025. i vrijedi neovisno o vrsti AI sustava koji koristite.

Što članak 4. zapravo traži

Formulacija je namjerno otvorena: dobavljači i korisnici AI sustava dužni su poduzeti mjere kojima osiguravaju dostatnu razinu AI pismenosti kod osoba koje u njihovo ime rade s tim sustavima. Nema propisanog programa, ispita ni certifikata. Ključne su tri stvari:

Obuhvat. Odnosi se na sve koji AI koriste u ime firme — zaposlenike, ali i vanjske suradnike i agencije.
Razmjernost. Razina znanja mjeri se prema ulozi i riziku. Djelatnik u prodaji koji AI-em piše nacrt ponude i osoba koja postavlja automatiziranu obradu upita ne trebaju istu dubinu.
Mjere, ne rezultat. Nadzorno tijelo neće pitati je li svaki zaposlenik položio test, nego koje ste mjere poduzeli. Firma koja nije poduzela nijednu nema odgovor.

Kako to izgleda u praksi male firme

Program koji zadovoljava svrhu za tvrtku do pedeset zaposlenih obično ima četiri elementa.

Popis alata. Zabilježite koji se AI alati koriste, tko ih koristi i za koje zadatke. Većina firmi ovdje otkrije alate za koje uprava nije znala.

Osnovna edukacija. Jedan sat za sve koji AI koriste: kako model nastaje odgovor, zašto griješi uvjerljivo, što se ne smije unositi i kada je obavezna ljudska provjera.

Interna pravila. Jedna stranica teksta: dopušteni alati, zabranjene vrste podataka, obveza provjere prije slanja klijentu i osoba kojoj se prijavljuje problem.

Evidencija. Datum edukacije, popis sudionika, verzija pravila. To je dokaz o poduzetim mjerama.

Zabranjene prakse i transparentnost

Zabrane iz članka 5. rijetko se tiču proizvodnih i uslužnih firmi — odnose se na primjerice društveno bodovanje ili manipulativne sustave. Praktičnije je obratiti pozornost na obveze transparentnosti: kada s klijentom komunicira chatbot, on to mora jasno naznačiti, a sadržaj generiran AI-em u određenim slučajevima mora biti označen. Rečenica „razgovarate s digitalnim asistentom“ u prvoj poruci rješava veći dio tog pitanja.

Zašto je ovo poslovno, a ne samo pravno pitanje

Firme koje traže dobavljače sve češće u upitnicima traže potvrdu o načinu korištenja AI-a, jednako kao što danas traže dokumentaciju o zaštiti podataka. Uređena interna pravila i evidencija edukacije brže rješavaju taj dio nabave nego bilo koja izjava o namjeri.

Za većinu firmi usklađenost nije projekt, nego jedan popis alata, jedna edukacija i jedna stranica pravila — uz zabilježen datum.

Dalje: što smijete unijeti u ChatGPT · pojmovnik